Dyed hair?!

Cao svimaaa!❤ i hvala Vam sto ste ovdje.  :-) 
Za danasnji post, zelim da Vam ukratko ispricam pricu o mojoj kosi, i o jednom meni zagorcanom dijelu zivota. 

Nadam se da ce Vam se svidjeti, i ako da, obavezno mi pisite.  Uzivajte! ❤ 

Vjerovatno se sada pitate sta se to desilo kad ima veze sa kosom, a ujedno je zagorcalo zivot? E pa, krenimo. 
Brat mi je frizer vec nekoliko godina, i kao mala sam mu uvijek bila ta na kojoj ce uciti nove frizure, od kojih danas uveliko zaradjuje. 
Bila sam 5. Razred, kada mi je predlozio da me ofarba, tj., izvuce neke lagane pramenove. Meni je to na prvu bilo jako zanimljivo, i uzbudljivo, ali sam se kao i svaka cura uvijek bojala da li ce mi stajati, kako sta, tipicno zensko :-/ 
I na kraju, dosao je trenutak kada mi je izvukao te pramenove, koji se zaista skoro nisu ni primjecivali. 
Nakon godinu i mozda malo jace, uradila sam ombre. Vjerovatno svi znate sta je to.
  To je bilo ono od cega je sve pocelo.
Svi znate da je danas ako ste imalo drugaciji, odmah ste svima na meti. Mene su od dana kada sam dosla u skolu ofarbane kose zamrzili svi, djevojcice naravno. Dovoljno je da Vam kazem da su me nazivale ku**** (znate vec sta je to) ,da su mi slali anonimna pisma vrijedjajuci me malo reci ruzno..
 Mene je to povrijedjivalo najstrasnije, do placa, sikiranja, sto mi je sada smijesno, ali se i razumijem.
Mama i tata su mi govorili da to moram iskulirati, ali ja nisam mogla, idalje bih bila povrijedjena, ne znajuci sta sam krivo uradila. I dani su prolazili.
       
        Ja danas...

Idalje, kada prodjem kraj odredjene skupine cura, idalje slijede oni pogledi:"Joj evo ove".
Idalje, koja me god drugarica spomene njenim drugaricama:" Ala to je ona sto se ofarbala" ,itd.
Ali znate sta sam ja jos danas?
Danas sam ja ta ista curica od prije 4 godine, ali odraslija, zrelija, i pametnija. Koja kada prodje, samo pogleda, one sto pogledaju. I prodje uzdignute glave, jos nekada i onako prodjem kroz kosu, moram malo xoxo.
I ne interesuje me, koliko sam se god tada kajala, danas mi je drago, jer mi je to dalo  lekciju.
Uvijek ce ljudi pricati. Tracati, i nadati se i radovati ako Vas povrijedi to sto oni kazu. Ali nemojte to dati, nikada. Samo uvijek budite nasmijani, da znaju da Vas nista od njihovih praznih prica, ne dotice.
Jer su oni samo ljudi koji nemaju svoje zivote, i kojima je Vas zivot ocigledno tabu tema.

I ako mislite i znate, da cete se osjecati ljepse ako osjecete kosu, ofarbate u ljubicasto, uradite to. Budite svoji, i sebi najljepsi! ❤


        BE YOURSELF.